Slikarstvom njegujem introvertni dio sebe, a amaterskom glumom ekstrovertni
Marija Kasum svestrana je žena koja ravnopravno konzumira nekoliko umjetničkih medija, dok jogom ostvaruje balans
Razgovarao: Srđan Sandić
Marija Kasum magistra je slikarstva, bacc. tekstilnog i modnog dizajna, multistyle yoga teacherica, od nedavno i vrtlarica u nastanku. Za sebe voli reći da je i ljubiteljica flore i faune, sunca, zraka, planine, mora i bicikla.
Kako bi glasila vaša definicija mode?
– Moda je prije svega simbolička komunikacija, vizualni jezik kojim komuniciramo s okolinom indirektno iznoseći svoj svjetonazor i interese. Za nekoga može biti predmet užitka, iako ja vjerujem da bi najviše trebala biti prikaz duha.
Biste li se opisala kao pustolov, doslovno, metaforički?
– Apsolutni metaforički pustolov. Jedrim, plovim, letim širokim morem interesa, dok istovremeno volim zadržati ukorijenjenost, uzemljenost. Sviđa mi se ta igra ravnoteže i balans kojem težim u toj igri.
Kako biste opisali svoj stilski izričaj i što on za vas osobno predstavlja? Koliko vam je važan u reprezentaciji sebe, svog rada?
– S vremenom sam profilirala svoj stil više u filozofiju, pa uz svijest o ograničenim resursima planeta na kojem živimo, ljubav i poštovanje prema tom istom planetu i uz potrebu da odjeća bude prikaz duha, moj stil se zapravo svodi na recikliranje odjeće koja drugima više ne koristi i odjeće koju sam kupila nekad. Nastojim ne kupovati često. Najsretnija sam kad ubodem neki dobar second hand komad odjeće ili naslijedim od frendice, mame, bake… I naravno, prirodni materijal, tj. odjeća je za mene produžetak tijela i kao takva, mora biti udobna.
Koja je po vama poveznica umjetnosti i mode?
– Moda je primjenjena umjetnost. U svojoj bezgraničnoj mogućnosti oblikovanja, u transformiranju i stiliziranju pojedinca, u bogatoj igri boja, oblika i materijala, moda može otvoriti nove svjetove i odjeveni ljudski lik može biti živo umjetničko djelo. Veliko je područje kreativnih mogućnosti koje moda danas nudi, možda bih ja današnjoj modi dodala samo još malo više svijesti o održivosti i umetnula etiku u estetiku jer to je ono što mi se čini da u današnjem mainstream modnom svijetu nedostaje.
Kako biste opisali svoju radnu / umjetničku poziciju?
– Slikarica koja se povremeno bavi filmom, kroz glumu ili kostimografiju. Također podučavam i prakticiram jogu, a odnedavno i predajem crtanje i slikanje u Školi za modu i dizajn u Zagrebu. To je kratki rezime područja kroz koja surfam, koja me ispunjavaju i od kojih živim. Dinamika svih mojih zanimanja se mijenja stalno i ja se s punim povjerenjem prepuštam toj dinamici. Ponekad osjećam pritisak okoline da bih se trebala usko specijalizirati za neku djelatnost, ali osjećam se ispravno živeći sve ove uloge. Slikarstvom njegujem introvertni dio sebe, glumom ekstrovertni dio sebe, radom na filmskom setu oštrim disciplinu i izdržljivost, podučavanje mi pruža vrijedan poligon za dijeljenje i usavršavanje znanja, a joga je tu da me centrira i drži na skupu. Uz znanje koje mi je joga dala, lako se mogu prepustiti kaosu i redu jer uvijek znam čemu se mogu vratiti.
Kako ste doživjeli 2020. godinu, a kakav odnos gradite prema 2021. u kojoj smo?
– Ovu godinu iza nas i sve promjene koje nam je donijela sam doživjela kao snježnu kuglu koju je netko dobro protresao. I još je trese. Nije možda bilo ugodno, ali je bilo potrebno, jer je tek tad došao do izražaja sav talog u koji smo uronjeni. Nadam se da će se ta snježna kugla iluzija razbiti i da će svijet postati ljepše mjesto sa snažnim pojedincima i još snažnijim zajednicama koje će se početi brinuti za živi svijet oko sebe.